Selo zvano M.

Sigurno se već na početku pitate zašto nisam napisala puno ime sela… Eh pa jer moja mama želi da sačuva svoju seosku idilu za sebe. 

M.

Kupljeno je to zemljište na vrhu sela M. nekada prije nekih 5-6 godina. Mic po mic nastala je kuća, oko kuće baštica, oko baštice ogradica, oko ogradice šumica… Mic po mic u bašticu je došla klupica, pa stolica, pa roštilj, pa pas.

Malo po malo, na prvu selendra, počela je da liči na seoce, dom u prirodi, bjeg od realnosti…

put

Ne idem u M. toliko često, jednom u godini, ali kad odem napunim energije, odmorim se, prošetam, naudišem čistog planinskog zraka i vratim u Sarajevo čila i vesela za nove radne pobjede.

Kako izgleda jedan dan u M.?

krava

 

Prva komšinica se budi jako rano i kreće u jutarnju šetnju. Zveckajući svojim zvoncem najavljuje i drugim mještanima sela M. da je vrijeme da ustanu i pripreme se za rad. Ustajem nevoljko, pa komšinice subota je, a još neradna… Na planini mi nema ništa ljepše nego popiti onaj čaj “što miriše na planinu” – čubra, menta i razne druge mirođije u vreloj vodi sa kašićicom meda. Sjeti me na neka davna vremena, kada sam sa ekipom osvajala vrhove Bjelašnice.

caj

 

Čaj pa jutarnja kafa na zraku, a onda obilazak baštice. Tu i tamo mrkvica, poneki krompir, žuta mlada mahuna, peršun…

povrce

Sve neprskano, neGMO – prirodno i zdravo. Za ručak smjestim salatu: zdravu i nezdravo pecivo, ali planina je čudo, daje ideje da ne izlaziš iz kuhinje 🙂

salata

 

pecivo

Sjetim se da je nastupio period bobičastog voća te da bi ga u okolnoj šumici moglo biti u izobilju, te se uputim laganim hodom kroz šumicu sa kanticom, razmišljajući da li će naići zločasti vuk 🙂

Nabrah tako šetajući, punu kanticu kupina i vraćajući se kući smislm da bi bilo dobro napraviti neko slatko od šumskih kupina te njime namazati svježe napravljene palačinke, od domaćeg mlijeka kupljenog kod seljana niže, svježe pomuženog. Zamolim tatu da ode po mlijeko, a umutim i ukuham kupine sa šećerom i još ponekom kuharskom tajnom mirođijom, te zamutim smjesu za palačinke.

Palačinci

 

Ne bih ja bila ja, kada jedan dio ne bih nasula u teglicu i ponijela sa sobom u Sarajevo, da me sjeti na prave prirodne ukuse i mirise.

dzemKupine

 

Punog stomaka, nastavih uživati u seosko-planinskoj idili, dok me moj vjerni čuvar čuva i pomno prati svaki moj pokret.

 

Vito

 

#Vito

 

 

Advertisements
Ovaj unos je objavljen u Živim/Radim/Putujem i označen , , , , , . Zabilježite trajni link.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s