Al se nekad dobro jelo baš…

Kao foodbloger sam prije četiri godine učestvovala na konferenciji Food Talk koja se održavala na Salašu 137 u Novom Sadu, Vojvodina. Te sam se 2013. zaljubila u grad na Dunavu, njegovu arhitekturu, ljude, ali najviše u kuhinju tog podneblja. Iako sam duhom gajila tajnu ljubav prema Novom Sadu, zahvaljujući Balaševiću, uživo je ta tajna ljubav postala ona prava iskrena.

Dolazila sam u Novi Sad i nakon te  konferencije, na neke druge konferencije, seminare, edukacije… ali nikada nisam imala dovoljno vremena da Novom Sadu pokažem svoju ljubav prema njemu.

Ove godine sam išla za svoju dušu. Povod broj jedan: druženje sa super društvom koje me tamo čeka. Povod broj dva: Koncert moje platonske ljubavi Đorđa Balaševića u njegovom gradu. Povod broj tri: Pokazivanje ljubavi Novom Sadu. Povod broj četiri: Vojvođanska kujna.

Pa da počnem od početka.

Maja, Milica i Đorđe organizovaše sve – moj dolazak, koncert, turističku turu. Fantastična ekipa koja zauzima posebno mjesto u mom srcu. Maja i Đorđe u Beogradu imaju koncept food turističkih obilazaka, prilikom kojih turiste vode na ne tako popularna mjesta gdje se jede super lokalna hrana. Po uzoru na njih, Milica me po dolasku u Novi Sad vodi u Gredu, mali autentični vojvođanski restoran, koji služi domaću preukusnu hranu. Aperitiv Deda Jovina domaća malinovača, raj za nepca. Nakon toga slijedi bistra pileća supa za okrepljenje nakon dugog puta iz Sarajeva. Glavno jelo Mlinci sa ćuretinom, napravljeni u zemljanoj posudi. Fuzija okusa i mirisa kakva se sreće samo u Vojvodini.

gozba_mlinci

Prva noć koncert Balaševića u SPENSu – pun ljudi koji su došli da čuju starog petla da poslije deceniju ponovo pjeva u svom gradu. Balaševićevi koncerti u Novom Sadu i Sarajevu su neuporedivi. Ta fuzija emocija se vidi samo tamo gdje su ti korjeni.

koncert

Pošto se ogladnilo tokom četverosatnog koncerta, odlične atmosfere i mnoštva emocija, Maja i Milica me vode na street food. U Bubiju uzimamo sendvič sa piletinom i sirom, u Roštiljnici pljeskavicu sa domaćim ajvarom, girros i najpopularniji Index sendvič.

Sutradan obilazak znamenitosti, shopping centara, prirodnih ljepota, kulturno-historijskog naslijeđa. Kroz  Tamarinsku do Zmaj Jovine pa do Dunavskog parka i Muzeja Vojvodine, u Zmaj Jovinoj do Vulkana po nekoliko dobrih naslova za ponijeti kući, na trgu kod Katedrale obilazak novosadskog Winterfesta, koji za razliku od sarajevskih, traje cijeli decembar i januar, u Kralja Aleksandra u Kafeteriju po jednu brazilku, pa nazad u stan po malo odmora.

kafeterija

Noć druga, raspoložena ekipa vodi me u Sokače, domaći restoran u kojem tamburaši upotpunjuju doživljaj i ugođaj uz vojvođanske melodije. Za dobrodošlicu slatko od šumskih jagoda i domaća malinovača. Predjelo plata od sira, plata namaza/domaćih pašteta, uštipci i domaće kifle te plata sa 4 vrste pite. Glavno jelo janjeći kotlet kuhan u crvenom vinu sa ruzmarinom služen uz sos i pire krompir. Sad će neko reći “sve je to nešto standardno, već viđeno” ali način pripreme jela u Vojvodini se ne može porediti sa onim što druge kulture spremaju. Druženje je trajalo do kasno u noć uz crno vino, začinjeno svim tim okusima i uz tamburaše.

janjeci-kotlet

tamburasi_sokace

Dan treći slijedi obilazak Petrovaradinske tvrđave, starog naopakog sata, čija velika kazaljka pokazuje sate a mala minute, kako bi se sa brodova koji plove Dunavom vidjelo koliko je sati. Posjetili smo i muzej tvrđave gdje nas je vodič upoznao sa historijom gradnje tvrđave i ratova, te načina života u tom periodu.

petrovaradin-sat

Nakon toga odlazimo u kuću kobasica, gdje se mogu pojesti kobasice kakve želite, bas onako po vlastitom ukusu. To je bio uvod, aperitiv za ručak u gastro pubu Camelot. Napravljen baš onako u stilu kralja Arthura sa štitovima i mačevima. Tamo služe jela koja se zovu Štit, Mač, Konjanik, Vitez, Kneginja… Naručujem jelo koje nosi naziv Soko. Servira mi se domaća integralna pasta sa špinatom i ćuretinom u zemljanoj posudi. Ne volim povrće, špinat najmanje, ali je Soko jelo u kojem sam uživala. Po desert odlazimo u Veliki, naziv kafe i restorana modernog doba, gdje služe sve vrste jela ali i preukusne deserte. Ko je vidio otići u Novi Sad a ne pojesti Šnenokle? Naravno, naručujem ih i uživam u tom tradicionalnom slatkišu.

soko-pasta

snenokle

U Novom Sadu i Vojvodini uopšte ima oko 40 različitih nacionalnosti, govori se mnogo jezika, i svi žive skladno poštujući jedni druge, slaveći svako svačije praznike. Sve se to odrazilo i na vojvođansku kuhinju, zbog čega i jeste tako bogata, maštovita ali i različita i ista u isto vrijeme.

Moje se putovanje tu i završilo, nazad u Sarajevo put me zove, ali obećah napisati priču koja će nadam se i druge potaknuti da osjete tu toplinu Vojvodine i Novog Sada. I da zaključim: “Odlazi cirkus iz našeg malog grada širokim drumom što izlazi na most, odlazi cirkus i ja se pitam sada ko je domaćin, a ko je bio gost“.

 

Objavljeno Živim/Radim/Putujem | Komentariši

Živjeti sam/a

Vjerujte mi – dok nisam probala, nisam vjerovala

Rođena sam i odrasla u sarajevskoj mahali Medrese, nadomak Baščaršije. Cijeli život okružena ljudima od tradicije, vjere, stereotipa, pravila i čega sve ne. Godinama odrastala u svemu tome, i prihvatala kao svoje. Vremena se mijenjala, upoznavala neke nove ljude, neke nove stavove, neke nove običaje, neke nove tradicije. Upoznavala ljude koji su i različito odgojeni i odrasli od mene, ali i ljude koji su imali isto kao i ja, samo na malo drugačiji način.

Godine se redale, različitih ljudi u životu sve više. Vremena se mijenjala. Nisu više postojale one osamdesete kad sam se rodila i uživala u djetinjstvu. Nisu više postojale ni one devedesete, kad sam odrastala i školovala se. Došle su dvijehiljadite, donijele svoje promjene, svoje stavove, svoja pravila.

Nisu loše ni jedne, ni druge, ni treće. Svake nose neko svoje breme, koje nas kasnije učini čovjekom. Osamdesetih se i ne sjećam baš najbolje, kroz maglu. Devedesetih se sjećam, o itekako ih se sjećam, a ove dvijehiljadite živim evo već njih šesnaest. Odrasla, školovana, zaposlena, još uvijek mlada (tako barem neki kažu), puna elana za dalji život. ALI…

U tim/ovim godinama život u mahali koji je još uvijek ostao u onim osamdesetim, počinje da smeta, da guši, da sputava. Dugo taj rat traje samnom i sa mahalom. Mnoge bitke su vođene, neke uspješno okončane neke predate sa bijelom zastavicom. Ratovi i bitke oko stavova, tradicije, mišljenja, načina života, generacijskih razlika, nerazumjevanja… Ali dođe valjda tako neko vrijeme, kada čovjek u sebi prelomi i kaže STOP. Nema više ratova, bitki, a ni bijelih zastavica. Ovo su dvijehiljadite godine, a meni je XX godina (ko zna zna, ko ne zna njemu 2) i stvari se moraju mijenjati, a mahala i tradicija ih moraju prihvatiti.

zivjeti sam/a

Vjerujte mi – dok nisam probala, nisam vjerovala ono što su mi ljudi koji su probali pričali. Nakon dugog razmišljanja i vaganja, našla sam stan za sebe i svoju malenkost i otišla iz stereotipne, tradicionalne, u osamdesetim zaostale mahale. Vjerujte mi – živjeti sam je nešto najljepše što vam u životu mogu preporučiti. Tu slobodu, taj rahatluk, ta svoja pravila, to svoje kreiranje svijeta u vama i oko vas – to vam niko ne može pružiti niti vam nešto na svijetu to može zamijeniti.

Dođeš s posla, mrtva umorna, a ono stan u haosu, a ti kažeš – boli me briga. Skuhaš sebi nešto za jelo, nešto što ti se baš u tom momentu jede, pa makar to bio i samo neki jednostavni omlet, sjedneš upališ film, digneš noge na sto, i uživaš. Izleti osigurač, nemaš struje u pola stana, zamijeniti ne možeš, jer te u onoj tradicionalnoj mahali nisu naučili kako se to radi, jer tobože to rade samo muškarci – a ti kažeš boli me briga i upališ svijeću, napraviš sama sebi romantiku (dok sutradan na internetu i kod kolega na poslu ne pronađeš rješenje za struju i popraviš osigurače – i onda sve radi, vidiš da to nije samo za muškarce). Pogledaš na sat a ono dva poslije pola noći, a ti sjediš kao da je vikend i kao da sutra ne moraš na posao, a nema nikoga da ti kaže da je kasno i da bi trebala ići spavati – a ti kažeš pa meni se ne spava idem sa kauča na posao (neko ide i iz kafane, ali to je neko). Jedeš šta hoćeš, kad hoćeš; radiš sve što želiš da radiš u vrijeme kada ti želiš da radiš i niko te u tome ne spriječava i ne postavlja suvišna pitanja, od kojih odustaješ od onoga što si želio. Nema pritiska nikakve vrste.

Vjerujte mi, ukoliko imate potrebu i razmišljate da se osamostalite – „čim čim prije, tim tim bolje“ što bi rekla moja pokojna razredna – savjet koji vam dajem iz dubine svoga srca, jer ni vi kao ni ja, nećete znati dok ne doživite.

Objavljeno Živim/Radim/Putujem | Komentariši

Misteriozna dijeta Alexandra Skarsgarda, glavnog glumca filma „Legenda o Tarzanu“

Za ulogu u filmu „Legenda o Tarzanu“ Alexander Skarsgard se morao podvrgnuti dijeti kako bi se „upakovao“ u savršenog Tarzana.

1

Glumiti Tarzana podrazumjevalo je većinu vremena provesti bez majice/košulje, zbog čega je njegova dijeta i paralelno vježbanje trajalo 9 mjeseci.

Dijeta eliminiše svaki tip šećera i uglikohidrata, što znači da Alexander nije mogao jesti šizzu, pastu ili bilo koje pecivo.

Dijeta je u stvari u potpunosti proteinska. Alexander je rekao da je uglavnom jeo brokule i piletinu. Chef mu je pomogao dodati ukus u dijetu, dodajući začine i bilje, ali je Alexander uprkos tome mrzio ovu dijetu i nazivao je „Dijeta mizerije“. Umjesto tri velika obroka dnevno, Alexander je jeo šest manjih obroka, što mu je izazivalo glad i razmišljanje o hrani cijeli dan.

2

Bez obzira koliko je mrzio ovu dijetu, rezultati koje je Alexandar postigao su nevjerovatni. Fizički izgled se promijenio a definisani mišići su dodatno došli do izražaja. Kao fizičku aktivnost, umjesto omiljenog trčanja i kardio vježbi, Alexander je većinu vremena provodio u teretani, gdje je povećao svoju snagu i izdržljivost.

Ukoliko niste gledali film, preporučujem da pogledate, a ukoliko želite smršati pokušajte i vi sa „Dijetom mizerije“ – vježbajte i jedite šest manjih obroka dnevno.

3

Objavljeno Živim/Radim/Putujem | Komentariši

ŠTA PRAVITI ZA VEČERU OVE SEDMICE

U nastavku ćete pronaći plan za večeru za pet dana, kako bi svoje večeri pojednostavili koliko je moguće. Svi recepti su napravljeni za dvije osobe i jednostavni su za napraviti čak i početnicima u kuhanju. Količine sastojaka jednostavno možete uduplati, ukoliko večeru pravite za četvero.

Sastojci koji će vam trebati za svih pet recepata su:

2 GLAVICE ZELENE SALATE
1 GLAVICA KUPUSA
1 VELIKI KRASTAVAC
JEDNA GLAVICA BIJELOG LUKA
SVEŽANJ SVJEŽE MENTE
SVEŽANJ SVJEŽEG PERŠUNA
1 LIMUN
3 VELIKE SRVENE PAPRIKE
2 MANJE GLAVICE CRVENOG LUKA
4 VELIKA BATKA S KARABATKOM
1KG FAŠIRANOG MESA
2 KONZERVE PO 200GR TUNJEVINE
ZAČINI: SO, BIBER, RIBLJI ILI SOYA SOS
1 KESICA MASLINA BEZ KOŠPICE
ŠAKA KIKIRIKIJA
SIRĆE
200GR FETA SIRA

Kada dođete kući iz kupovine, razdvojite faširano meso na dva dijela i stavite u odvojene kesice. Jednu kesicu stavite u frižider, a drugu u zamrzivač. U ponedjeljak navečer pripremite faširano meso koje je bilo u frižideru. U utorak naveče iz zamrzivača prebacite u frižider drugi dio faširanog mesa, i pržite ga u srijedu naveče. Ovaj sistem će vam omogućiti da meso duže bude svježe i neće se pokvariti.

Evo menija:

Predlažem da pravite ovim redoslijedom, jer večera za četvrtak koristi ostatke od ponedjeljka i utorka.

PONEDJELJAK – korpice od zelene salate

Korpice od zelene salate

Potrebno je malo maslinovog ulja, 4 nasjeckana čehna bijelog luka, zelena salata, pola kilograma faširanog mesa, soya ili riblji sos, malo sirćeta, krastavac, svježi nasjeckani peršun

Zagrijte maslinovo ulje i dodajte bijeli luk. Začinite soli i biberom te dodajte faširano meso, da se isprži. Dodajte soy ili riblji sos. Izmješajte i sklonite sa vatre kada je meso isprženo, kada dobije smeđu boju i raspada se na sitne komadiće. Sitno nasjeckajte krastavac i izmješajte sa mesom, te dodajte peršun. Male listove zelene salate poredajte i punite sa mesnom smjesom. Servirajte.

UTORAK – pieletina sa kupusom

piletina sa kupusom

Potrebno je 4 čehna bijelog luka, 2 supene kašike ribljeg ili soya sosa, 4 batka s karabatkom, pola glavice luka sitno nasjeckanog, pola manje glavice kupusa narezanog ugrubo

Da marinirate piletinu izmješajte bijeli luk, riblji ili soya sos i maslinovo ulje u dublju zdjelu sa poklopcem. Poredajte piletinu i protresite sve zajedno. Ostavite da odstoji u frižideru najmanje sat vremena, a ne duže od 8 sati. Kada ste spremni za pripremu slijedite slijedeće: Ugrijte rernu na 180 stepeni i izvadite piletinu iz marinade, ali tečnost sačuvajte za kasnije. Piletinu posolite i pobiberite. Zagrijte tavu koju ćete kasnije staviti u rernu i u nju stavite piletinu, ali tako da dio sa kožom okrenete dole. Pecite oko 10 do 15 minuta, odnosno dok ne postane zlatne boje i dok se ne ispeče koža. Ukoliko počne da vam gori, smanjite temperaturu. Kada je piletina pečena izvadite je na tanjir, ostavljajući u tavi masnoću koju je piletina pustila. U masnoću stavite luk malo ga prepecite, te dodajte kupus i ostatak marinade od piletine. Sve izmješajte. Poredajte piletinu, ali kožu okrenite gore. Pecite u zagrijanoj rerni dok se piletina ne ispeče i kupus ne dobije blago smeđu boju, oko 15 do 20 minuta. Servirajte kupus na tanjir i stavite preko njega jedan batak s karabatkom (budući da je porcija za dvoje, preostala dva batka s karabatkom ostavite da se ohlade, te ih smjestite u kutiju pa u fruižider).

*u utorak naveče ne zaboravite drugi dio faširanog mesa iz zamrzivača prebaciti u frižider.

SRIJEDA – Punjene paprike

punjene paprike

Potrebno je 2 velike crvene paprike, pola glavice luka, faširano meso, 150 grama feta sira, malo maslina krupno narezanih, malo peršuna.

Zagrijte rernu na 180 stepeni. Odrežite vrhove paprika i izvadite sjemenke. Sačuvajte vrhove paprike, ostavite ih sa strane. U zdjelu izmješajte ostale sastojke te začinite sa soli i biberom. Razdvojite mješavinu sa faširanim mesom na dva dijela i napunite u paprike te postavite vrhove paprika nazad. Pecite u rerni dok se meso lijepo ne ispeče, oko 40 do 45 minuta.

ČETVRTAK – Batak s karabatkom na salatu

salata pileca prsa i kikiriki

Potrebo je 2 batka s karabatkom od utorka očišćena i narezana, pola supene kašike ribljeg ili soya sosa, pola supene kašike maslinovog ulja, pola glavice kupusa tanko narezanog, 1 velika paprika narezana na tanko, peršun

U velikoj zdjeli izmješajte riblji ili soya sos sa maslinovim uljem. Dodajte kupus, papriku i peršun. Izmješajte da se okusi spoje. Razdvojite u dvije zdjele i obilno pospite piletinom.

PETAK – Salata od tune sa fetom i maslinama

Tuna salata

Potrebno je tunjevina u konzervi, 2 supene kašike maslinovog ulja, peršun, sok jednog limuna, glavica zelene salate razdvojeni listovi, pola velikog krastavca narezanog na komadiće, 100 grama feta sira, 100 grama maslina

U zdjelu izmješajte tunjevinu, maslinovo ulje i peršun. Posolite i pobiberite i ostavite sa strane. Listove zelene salate prelijte sa sokom limuna. Razdvojite salatu na dva dijela, prespite sa tunjevinom, dekorišite sa krastavcem, feta sirom i maslinama.

 

#Uzivajte

Objavljeno Živim/Radim/Putujem | Komentariši